Prema velikom istraživanju u Sjedinjenim Američkim Državama, lekovi za decu sa hiperaktivnim poremećajem nedostatka pažnje (ADHD) često se prepisuju prebrzo, iako medicinske smernice preporučuju da se prvo sprovodi bihevioralna terapija tokom najmanje šest meseci. Ova studija, koja je obuhvatila više od 9.700 dece, pokazuje da pedijatri često propisuju lekove odmah nakon postavljene dijagnoze, što je suprotno preporukama stručnjaka.
Doktor Jair Banet, glavni autor studije i asistent na Univerzitetu Stanford, ističe da je ovo zabrinjavajuće, jer bihevioralna terapija ima pozitivan uticaj na decu i njihove porodice. U SAD-u, procenjuje se da oko 11,4% dece uzrasta od tri do 17 godina ima dijagnozu ADHD, koja se manifestuje kroz distrakcije, zaboravnost, prekomernu energiju, nemirnost i druge probleme, a simptomi obično počinju pre 12. godine.
Stručnjaci naglašavaju važnost ranog prepoznavanja ADHD, jer neadekvatno lečenje može uticati na školski uspeh i ponašanje tokom odraslog doba. Dve glavne metode lečenja su bihevioralna psihoterapija, koja deci pomaže da razviju veštine i navike za svakodnevni život, i lekovi koji ublažavaju simptome poput hiperaktivnosti i nepažnje.
Smernice preporučuju da deca uzrasta od četiri do pet godina, koja su tek dijagnostikovana, prvo započnu sa psihoterapijom, a tek potom sa lekovima. Međutim, istraživanje je pokazalo da je 42,2% dece sa ADHD-om dobilo lekove u roku od mesec dana nakon postavljene dijagnoze. Iako nema sumnje u bezbednost lekova za decu tog uzrasta, mnogi mališani prestaju da ih koriste zbog nuspojava, kao što su razdražljivost i agresivnost, zbog čega roditelji često smatraju da „nuspojave nadmašuju koristi“.
Doktor Banet dodaje da lekove nikada ne treba smatrati jedinom opcijom za lečenje ADHD-a. Istraživanje ima svoja ograničenja, obzirom na to da je sprovedeno u SAD-u, ali istraživači ističu da je u Severnoj Americi znatno veća verovatnoća da će deca dobiti lekove za ADHD nego u Evropi. Ova situacija može ukazivati na razlike u pristupu lečenju ADHD-a između različitih regija, što može biti predmet daljih istraživanja.
U svetlu ovih nalaza, važno je da roditelji i pedijatri budu svesni preporuka i potencijalnih rizika povezanih sa prekomernim prepisivanjem lekova za ADHD. Razvijanje sveobuhvatnog pristupa lečenju, koji uključuje kako terapiju, tako i medicinsku intervenciju, može poboljšati ishode za decu sa ovim poremećajem i omogućiti im da se bolje nose sa izazovima koje ADHD donosi.