Milan Knežević, predsednik Demokratskog narodnog pokreta (DNP), nedavno je podelio svoje utiske o bivšem predsedniku Crne Gore, Milu Đukanoviću. Prema Kneževiću, Đukanović uživa u životu punim plućima, što je i sam primetio tokom njihovih susreta. Knežević je istakao da je bio zapanjen Đukanovićevom energijom i aktivnostima, posebno u kontekstu njegovih unuka. On je otkrio da je Đukanović kupio male džipove za svoje unuke i da ih prati dok se igraju, čak i trčeći za njima, što je, prema Kneževiću, impresivno s obzirom na sve što je Đukanović prošao u poslednje vreme.
Knežević je u razgovoru naglasio da bi sam imao problema da pretrči 30 metara, ukazujući na fizičku iscrpljenost izazvanu njegovim političkim angažmanima. Međutim, Đukanović se, kako prenosi Knežević, ne opterećuje prošlošću, već uživa u svakodnevnim aktivnostima, uključujući gledanje popularnih muzičara poput Nataše Bekvalac i Aleksandre Prijović. Knežević je, uz humor, napomenuo da Đukanović odavno voli narodnu muziku, što dodatno oslikava njegovu ličnost i životni stil.
Knežević je iskoristio priliku da kritikuje crnogorske političare koji, prema njegovim rečima, neprestano putuju u Beograd. On smatra da su mnogi od njih licemerni, jer se zalažu za crnogorsku nezavisnost, dok istovremeno uživaju u životu u Beogradu, gde poseduju nekretnine i imaju ljubavne afere. Ukazao je na to da se tokom praznika i vikenda u Beogradu mogu videti zagovornici crnogorske nezavisnosti kako šetaju poznatim ulicama, dok se u javnosti ponašaju kao veliki patrioti.
Knežević je dodatno naglasio da se ti političari često boje da pokazu svoju stvarnu stranu, pa se trude da se prikriju od kamera. On je ukazao na situacije kada, u želji da izbegnu kritike, ti političari pokušavaju da umanje svoje prisustvo na sportskim događajima kao što su utakmice između Crvene zvezde i Partizana, a sve to zbog straha od osuda u Podgorici.
Ova izjava Kneževića došla je u trenutku kada je politička scena u Crnoj Gori još uvek u stanju previranja, a mnogi se pitaju kako će se situacija razvijati nakon nedavnih izbora i promena vlasti. Đukanović, kao bivši lider, i dalje ima značajan uticaj, a njegovo prisustvo i aktivnost u svakodnevnom životu su tema o kojoj se često raspravlja.
Ono što je posebno zanimljivo je kako Knežević, kao politički rival, može da prepozna Đukanovićevu ličnost van političke sfere. Njegova izjava može se smatrati i kao svojevrsni kompliment, jer ukazuje na to da, bez obzira na političke razlike, postoji određena ljudska dimenzija u ovoj priči. Đukanović, uprkos svim kontroverzama i kritikama, nastavlja da živi život punim plućima, što ga čini zanimljivim likom čak i onima koji se s njim ne slažu.
Sve u svemu, situacija u Crnoj Gori ostaje složena. Političari poput Kneževića i Đukanovića, i dalje će biti u fokusu medija, a njihove reči i dela će oblikovati javno mnjenje. U tom kontekstu, važno je pratiti kako će se njihov odnos razvijati, kao i kako će se politička scena u Crnoj Gori prilagođavati novim okolnostima. U međuvremenu, Đukanović nastavlja da uživa u životu, dok Knežević ukazuje na kontradikcije u ponašanju drugih političara, čime dodatno osvetljava složenost crnogorske političke stvarnosti.
