Nenad Rašković, stanovnik Drena, doživeo je brutalan napad od strane pripadnika Kosovske policije, o čemu je izneo detalje u razgovoru za Kosovo onlajn. Prema njegovim rečima, trojica policajaca su ga nasilno izvukli iz njegove porodice kuće, vezali ga za drvo u šumi i brutalno ga tukli, tražeći od njega da im preda pušku koju, kako tvrdi, nema.
Rašković je opisao događaj kao zastrašujući. Policajci su došli u njegov dom, bacili ga na krevet i počeli da ga udaraju. Pored fizičkog nasilja, oni su mu postavili jasne pretnje, govoreći mu da će se vratiti u 17 sati kako bi mu ponovo tražili oružje. Nakon što su ga vezali, udarali su ga crevom i stavljali mu krpu na usta kako bi ga sprečili da se brani ili pozove u pomoć. Tokom čitavog napada, neprestano su od njega tražili da im donese pušku.
Nakon što su ga ostavili vezanog, Rašković je uspeo da se oslobodi i peške se vratio kući. Njegov povratak bio je ispunjen strahom i mukom, jer su policajci upadali u njegov dom, pretili njegovoj porodici i maltretirali njegovu ženu, koja je, kako je naglasio, Albanka. Rašković je izrazio zabrinutost zbog budućnosti, rekavši da ne zna šta da radi, jer su mu policajci zapretili da će se ponovo vratiti.
U međuvremenu, Rašković je primljen u Klinički bolnički centar (KBC) Kosovska Mitrovica zbog povreda koje je zadobio tokom fizičkog napada. Doktor Goran Radojević, koji je brinuo o Raškoviću, potvrdio je da je pacijent primljen sa ozbiljnim povredama, koje uključuju podlive na telu, posebno na leđima, grudnom košu i glavi. On je istakao da je pacijent trenutno u šok sobi, pod stalnim nadzorom lekara, dok se obavlja dijagnostika.
Radojević je dodao da se trenutno radi „body scan“ kako bi se utvrdile unutrašnje povrede koje su možda nastale usled udaraca teškim predmetima. Njegovo stanje je stabilno, ali se dalja klinička slika očekuje nakon završetka dijagnostičkih procedura.
Ova situacija je izazvala zabrinutost među lokalnim stanovništvom, koje se suočava sa sve većim pritiscima i nasiljem. Rašković je postao simbol straha i nesigurnosti u regionu, a njegov slučaj može ukazivati na šire probleme sa policijskom brutalnošću i zaštitom ljudskih prava na Kosovu.
Kao rezultat ovih događaja, postavlja se pitanje kako će vlasti reagovati na ovakve incidente i da li će preduzeti korake kako bi zaštitile građane od sličnih napada u budućnosti. Rašković je naglasio da se oseća bespomoćno i uplašeno, što je osećaj koji mnogi građani Kosova dele, suočeni sa pretnjama i nasiljem.
Ovaj slučaj ukazuje na potrebu za hitnim delovanjem i reformama unutar policijskih snaga kako bi se osiguralo da se ovakvi incidenti više ne ponavljaju. Ljudska prava i sigurnost građana trebaju biti prioritet, a svako nasilje od strane organa reda mora biti istraženo i procesuirano.
U ovom trenutku, Rašković i njegova porodica se suočavaju s neizvesnošću i strahom, a njihova priča bi mogla poslužiti kao poziv na akciju za sve koji se bore protiv nasilja i kršenja ljudskih prava. Njegova hrabrost da progovori o ovom nasilju može inspirisati druge da se suprotstave nepravdi i zahtevaju zaštitu i sigurnost za sebe i svoje porodice.
