Marihuana (ni)je doping – između rekreacije i diskvalifikacije

Luka Stojanović avatar

Marihuana, supstanca biljnog porekla koja sadrži psihoaktivne komponente, najpoznatiji od njih je tetrahidrokanabinol (THC), postala je tema rasprava u sportskim krugovima širom sveta. Tokom poslednjih dvadeset godina, marihuana je doživela značajne promene u društvenom i pravnom okviru, sa legalizacijom u mnogim zemljama za medicinsku i rekreativnu upotrebu. Međutim, prema Svetskoj antidoping agenciji (WADA), marihuana ostaje na Listi zabranjenih sredstava, ali samo tokom takmičenja. To znači da sportisti ne smeju imati povišene nivoe THC metabolita u organizmu prilikom takmičenja, a ukoliko su rezultati doping kontrole iznad dozvoljenog praga od 180 ng/ml, smatraju se doping pozitivnima.

Osnovna pitanja koja se postavljaju su: zašto marihuana ostaje na doping listi? Prema WADA, da bi neka supstanca bila na Listi, mora zadovoljavati dva od tri uslova: pozitivno uticati na sportsku performansu, biti u suprotnosti s etikom sporta ili predstavljati rizik za zdravlje sportista. Marihuana zadovoljava drugi i treći uslov, jer može negativno uticati na zdravlje sportista, uzrokujući ubrzan rad srca, pad krvnog pritiska, anksioznost, psihotične epizode i probleme sa disanjem.

Iako ne postoje naučni dokazi koji bi potvrdili da marihuana direktno poboljšava sportsku performansu, neki od njenih efekata, kao što su smanjenje anksioznosti, ublažavanje bola i opuštanje mišića, mogu uticati na performanse sportista. Mnogi svetski stručnjaci i sportisti zahtevaju da se marihuana ukloni sa Liste, navodeći da ne povećava snagu, brzinu ili izdržljivost, te da se koristi u medicinske svrhe. Inicijativa dolazi iz različitih zemalja koje su legalizovale marihuanu.

Svetska antidoping agencija je zatražila mišljenje Svetske zdravstvene organizacije, koja je potvrdila da marihuana treba ostati na Listi zabranjenih supstanci. Legalizacija marihuane u nekim državama dovela je do promene društvenih normi, gde se marihuana često ne smatra tabu temom, već sredstvom za opuštanje i druženje.

Jedan od najpoznatijih slučajeva koji je pokrenuo debatu o marihuani u sportu je slučaj američke sprinterke Šakari Richardson, koja je bila isključena sa Olimpijskih igara u Tokiju 2021. godine zbog pozitivnog testa na THC. Ona je tvrdila da je koristila marihuanu zbog tuge nakon smrti majke. Njena kazna izazvala je široku debatu u Sjedinjenim Američkim Državama i zahteve da WADA preispita svoj stav o marihuani.

U SAD-u, privatne lige kao što su NBA, NHL, MLB i UFC dozvoljavaju korišćenje marihuane, jer nisu deo sistema WADA i ne prate Svetski antidoping Kodeks. U Srbiji, marihuana je takođe prisutna u sportu, a zanimljivo je da je u jednom trenutku bila na drugom mestu po zastupljenosti u doping pozitivnim slučajevima.

Iako marihuana možda ne utiče direktno na performanse sportista, njena upotreba može narušiti sliku profesionalizma i odgovornosti koju sportisti predstavljaju. Takođe, može stvoriti pogrešan primer mladima koji prate i imitiraju svoje uzore. Marihuana zauzima specifično mesto u antidoping sistemu i tretira se kao supstanca koja može ugroziti bezbednost, zdravlje i integritet sporta i sportista.

U budućnosti, očekuje se dalja rasprava o regulativi vezanoj za marihuanu, posebno s obzirom na promene zakonodavstva u mnogim zemljama i sve veće društveno prihvatanje ove supstance. Ovaj dijalog između sportskih vlasti, naučnih zajednica i društva biće ključan za oblikovanje budućnosti sporta i njegove etike.

Luka Stojanović avatar

Više članaka i postova