Milano kao ratna zona zbog ZOI

Luka Stojanović avatar

Na protestu protiv Zimskih olimpijskih igara u Milanu, koji je održan u februaru 2026. godine, došlo je do sukoba između demonstranata i policije. Skup je započeo kao mirna šetnja, ali je situacija ubrzo eskalirala kada su neki učesnici počeli da bacaju baklje i flaše prema policiji i karabinjere. Ovaj protest, na kojem je učestvovalo oko 10.000 ljudi, organizovali su Komitet protiv održavanja Olimpijade (CIO), kao i lokalni sindikati i udruženja za stambena prava.

Protestanti su izrazili protivljenje ekonomskom modelu koji smatraju neodrživim za grad Milano. Kada je kolona stigla do ulice Maroketi, grupa maskiranih demonstranata, obučena u crno, počela je da se sukobljava sa policijom, što je izazvalo reakciju snaga bezbednosti. Policija je odgovorila upotrebom vodenih topova i suzavca kako bi rasterala demonstrante. Iako su sukobi trajali samo nekoliko minuta, situacija je dovela do nekoliko hapšenja.

Protestna šetnja je nastavila, a policija je bila posebno prisutna u blizini Olimpijskog sela kako bi sprečila dalja okupljanja. Učesnici protesta su nosili različite transparente sa sloganima protiv Olimpijade. Na početku šetnje, izveli su „flash mob“ uz podizanje kartonskih stabala kao simbol uništavanja šuma u Kortini zbog izgradnje olimpijskih objekata.

Na protestu su se mogli videti i pripadnici propalestinske grupe, koji su nosili transparente protiv izraelske okupacije Gaze. Ovaj skup je bio mesto različitih političkih stavova i zahteva, ali je glavni fokus bio na kritici organizacije Olimpijskih igara i načina na koji se troše javna sredstva. Mnogi su smatrali da bi ta sredstva trebalo preusmeriti na zdravstvene usluge i druge vitalne potrebe građana, umesto na održavanje Olimpijade.

Organizatori protesta su istakli da su Olimpijske igre u Milanu-Cortini 2026. godine simbolizacija lošeg upravljanja gradom i ekonomijom. Oni su ukazali na to da se izgradnjom olimpijskih objekata uništavaju prirodni resursi i da se troše ogromna sredstva koja bi mogla biti bolje iskoristena. Protest je bio prilika za okupljanje građana koji se protive trenutnim politikama i žele da skrenu pažnju na probleme sa kojima se suočavaju u svakodnevnom životu.

Demonstranti su takođe istakli da su olimpijske igre često praćene povećanjem troškova života u gradovima domaćinima, što dodatno otežava pristup osnovnim uslugama za lokalno stanovništvo. U tom kontekstu, protest je bio način da se izrazi nezadovoljstvo prema vlastima i da se pozove na odgovornost za trošenje javnih sredstava.

Kao odgovor na proteste, vlasti su se pripremile za moguće sukobe i pojačale prisustvo policije u gradu. Uoči samog događaja, Italija je donela dekret o preventivnom zadržavanju, kako bi se osigurala bezbednost tokom Olimpijskih igara. Ovaj korak je bio u skladu sa očekivanjima da će se neko nezadovoljstvo i otpor prema održavanju igara pojaviti, s obzirom na prethodne slične događaje u drugim gradovima domaćinima.

Uprkos nasilju koje se desilo tokom demonstracija, organizatori su uspeli da održe mirnu šetnju i da skrenu pažnju na svoje zahteve. Protesti su bili još jedan pokazatelj rastuće tenzije između građana i vlasti, posebno u kontekstu velikih događaja kao što su Olimpijske igre.

Jedno je sigurno, a to je da će se glasovi protiv održavanja Olimpijade i dalje čuti, dok god građani budu osećali da su njihovi interesi zapostavljeni. Ovi protesti su samo jedan od mnogih primera kako se društvena kretanja i nezadovoljstvo građana mogu manifestovati kroz javne akcije i okupljanja.

Luka Stojanović avatar