U Osnovnom sudu u Podgorici održano je ročište u vezi sa tužbom nekadašnjeg predsednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Đukanović, koji se brani preko svoje sestre, advokata Ane Đukanović, traži 5.000 evra odštete zbog, kako tvrdi, povrede ličnosti. On smatra da ga predstavnici ASK-a žele prikazati kao osobu koja nije dostojna funkcija koje je obavljao.
Ova pravna bitka dolazi nakon što je ASK proglasio Đukanovića krivim za kršenje Zakona o sprečavanju korupcije. Naime, 2019. godine, Đukanović nije prijavio 16.741 evro na revolving kartici Atlas banke, što je dovelo do ovog postupka. Đukanović negira krivicu, ističući da nije bilo nikakvog uvećanja prihoda, već da je njegov sin Blažo Đukanović uplatio dug od 16.740 evra na njegov račun u Atlas banci koja je bila u stečaju. On tvrdi da nema nikakvog prihoda na svom računu, niti obaveze da ga prijavljuje.
U svom izlaganju pred sudom, Đukanović je izrazio sumnju u profesionalnost ASK-a, navodeći da su prekršili obavezu čuvanja tajne iznošenjem podataka o njegovim računima. „Pokušano je da mi se nanese šteta, a moje postupanje je doživljeno kao nezakonito“, rekao je Đukanović, dodajući da agencija iznosi informacije o njegovoj kartici iz 2007, 2009. i 2010. godine. On smatra da se nalazi u paradoksalnoj situaciji, gde su ga predstavili kao kršitelja zakona, dok su oni zapravo ti koji su prekršili zakon.
Na pitanje sudije o načinu na koji je povređena njegova čast donošenjem odluke ASK-a, Đukanović je odgovorio da se oseća vrlo loše, jer smatra da ASK služi njegovoj političkoj konkurenciji. Ove optužbe i postupke agencije smatra nepoštenim i uvredljivim, što je negativno uticalo na njega i njegovu porodicu. „Ako neko 30 godina zavređuje poverenje društva da obavlja najviše funkcije, a onda se nađe neko ko ovako krši zakone, legendarno je da se osećam grozno“, izjavio je Đukanović.
Ovo nije prvi put da se Đukanović suočava sa optužbama od strane ASK-a. Tokom svoje karijere, on je podnosio više krivičnih prijava protiv čelnika ove agencije zbog njihovih, kako tvrdi, nezakonitih postupaka prema njemu. Ova situacija dodatno je komplikovana činjenicom da je Đukanović nedavno izgubio na predsedničkim izborima u drugom krugu od Jakova Milatovića, što je dodatno osnažilo njegovu percepciju da su ga politički rivali napali.
U poslednje vreme, Đukanović se povukao iz javnog života, ne obavljajući više nijednu državnu funkciju nakon tri decenije vlasti. Ipak, povremeno se pojavljuje u medijima, gde iznosi svoje stavove o situaciji u regionu, posebno kritikujući Srbiju i Rusiju. Njegovo prisustvo na međunarodnim konferencijama, koje organizuju prozapadne fondacije, ukazuje na to da i dalje ima uticaj u određenim krugovima.
Đukanovićeva tužba protiv ASK-a može se posmatrati kao deo šireg političkog obračuna u Crnoj Gori, gde se borba za moć nastavlja i nakon njegovog odlaska sa čela vlasti. Ova situacija otvara pitanja o političkoj kulturi i institucijama u zemlji, te o načinu na koji se bave pitanjima korupcije i odgovornosti.
U svakom slučaju, suđenje Đukanovića protiv ASK-a postavlja važne temeljne teme o pravdi, odgovornosti i ličnoj časti u političkom kontekstu Crne Gore, što će sigurno biti praćeno sa pažnjom javnosti u budućnosti.
