Milan Knežević, predsednik Demokratske narodne partije (DNP), podelio je svoje impresije nakon utakmice između Crne Gore i Hrvatske, koja je izazvala brojne kontroverze. Na svom Fejsbuk profilu, Knežević je izrazio zabrinutost zbog skandiranja hrvatskih navijača koji su pozivali na nasilje prema Srbima. On je istakao da je bio šokiran transparentom iz Dubrovnika i uvredama koje su upućene srpskom narodu.
Knežević je naglasio da je ponosan na svoje korene i da je osuđuje ponašanje hrvatskih navijača, ističući da je poziv na ubistvo Srba u Crnoj Gori neprihvatljiv. On je kritikovao reakciju državnog vrha, koji, kako tvrdi, ne reaguje zbog straha od evropskih integracija i pritisaka iz Brisela. Knežević je sugerisao da bi se situacija drastično promenila da su hrvatski navijači skandirali „Ubij Crnogorca“, sugerišući da bi tada bilo mnogo brže i odlučnije reakcije vlasti.
U svom izlaganju, Knežević se osvrnuo na prošlost i podsetio na mračna poglavlja istorije, govoreći o ustašama i njihovim zločinima. On je istakao da bi, da je Ante Pavelić, vođa Nezavisne Države Hrvatske, bio prisutan na utakmici, pomislio da je ponovno u Zagrebu 1941. godine. Ova izjava dodatno naglašava njegovu zabrinutost zbog nacionalnih tenzija i ponovnog buđenja nacionalizma.
Knežević je takođe kritikovao način na koji su hrvatski navijači dočekani u Crnoj Gori, naglašavajući da je domaćin obezbedio policijsku zaštitu za navijače, dok su istovremeno uhapšeni navijači Crvene zvezde i Partizana, kako ne bi iritirali goste. On je istakao da su Crnogorci omogućili hrvatskim navijačima da se osećaju kao kod kuće, dok je domaća populacija bila marginalizovana.
Prema njegovim rečima, zvanična Crna Gora se ponaša kao da ne postoji, i da je situacija toliko teška da bi bilo bolje da se suoče sa okupacijom nego sa samim sobom. Knežević je predložio da bi trebalo promeniti ime Crne Gore u „Duboko Grlo“, što bi, prema njegovim rečima, simbolizovalo stanje u kojem se narod nalazi, a istovremeno bi zvučalo moćno i intrigantno na međunarodnoj sceni.
U završnom delu svog izlaganja, Knežević se ponovo vratio na utakmicu, postavljajući pitanje o rezultatu, čime je dodatno naglasio ironiju i apsurd situacije. Njegove izjave su izazvale brojne reakcije u javnosti, a mnogi se pitaju kako će se vlasti suočiti sa ovim izazovima i da li će reagovati na provokacije koje dolaze iz Hrvatske.
Ova situacija je još jednom otvorila diskusiju o odnosima između Crne Gore i Hrvatske, kao i o nacionalnim identitetima i tenzijama koje postoje na Balkanu. Kneževićeva retorika, koja je često oštra i provokativna, ukazuje na duboke podele koje i dalje postoje u regionu. Dok se politička scena u Crnoj Gori suočava sa brojnim izazovima, pitanje nacionalnog identiteta i odnosa prema susednim zemljama ostaje ključno za stabilnost i budućnost svih naroda na ovom prostoru.
