Na komemoraciji posvećenoj preminulom Dejanu Milovanoviću, došlo je do neočekivanog incidenta kada je bivši fudbaler i trener Crvene zvezde, Boško Đurovski, iznenada izgubio svest. Ovaj incident se desio u trenutku kada je Đurovski držao emotivan govor, odajući počast svom bivšem saigraču i velikom prijatelju. Srećom, prve informacije o njegovom zdravstvenom stanju su ohrabrujuće i ne ukazuju na ozbiljne komplikacije.
Prisutni na komemoraciji brzo su reagovali i pomogli Đurovskom, koji se ubrzo osvestio. Nakon što mu je ukazana prva pomoć na licu mesta, Đurovski se osetio bolje i uspeo je da se oporavi od trenutnog šoka. Prema nezvaničnim informacijama, uzrok ovog iznenadnog kolapsa leži u emotivnom stresu i potresenosti tokom govora, koji je posvećen sećanju na Milovanovića.
Iako je Đurovski nakon incidenta bio stabilno, lekari su insistirali na detaljnim pregledima kako bi se isključile sve potencijalne opasnosti po njegovo zdravlje. Najvažnije je da nije došlo do težeg udara na organizam koji bi ga mogao direktno ugroziti. S obzirom na to da je kolaps bio trenutne prirode, veruje se da će se Đurovski brzo oporaviti, ali će svakako morati da prođe kroz seriju testova.
Dejan Milovanović je bio bivši srpski fudbaler, rođen 21. januara 1984. godine u Sremskoj Mitrovici. Tokom svoje karijere, najpoznatiji je po nastupima za Crvenu zvezdu, gde je odigrao 232 zvanične utakmice i postigao 28 golova, što ga svrstava na 18. mesto večne liste kluba. Milovanović je tokom svoje karijere osvojio tri šampionske titule (2004, 2006, 2007) i četiri nacionalna kupa (2002, 2004, 2006, 2007).
Prošao je sve mlađe selekcije Crvene zvezde, a za prvi tim debitovao je 17. novembra 2001. godine protiv Zemuna, sa svega 17 godina. Već u prvoj sezoni, istakao se na 118. večitom derbiju u pobedi od 3:0, a navijačima je u sećanju ostao i sjajan gol protiv Kjeva u UEFA kupu. Tokom sezone 2003/04, kada je Zvezda osvojila duplu krunu, bio je jedan od ključnih igrača tima.
Godine 2006. postao je kapiten Crvene zvezde, a iste godine proglašen je za najboljeg igrača lige u izboru „Večernjih novosti“. Najefikasniju sezonu imao je 2007/08, kada je na 34 utakmice postigao 11 golova, uključujući i fantastičan pogodak iz slobodnog udarca na 132. večitom derbiju.
Milovanović je 2008. prešao u francuski Lans, gde je igrao dve sezone, a zatim je bio na pozajmicama u Crvenoj zvezdi i Paniioniosu, dok je sezonu 2013/14 proveo u Voždovcu. Za reprezentaciju Srbije odigrao je dve utakmice 2008. godine, a u mlađim selekcijama osvojio je dve srebrne medalje na Evropskim prvenstvima 2004. i 2007. godine. Bio je i član reprezentacije Srbije i Crne Gore na Olimpijskim igrama 2004. u Atini.
Dejan Milovanović ostavio je dubok trag u srpskom fudbalu i u istoriji Crvene zvezde, kao igrač koji je spojio talenat, iskustvo i vođstvo na terenu. Njegov odlazak ostavio je prazninu u srcima mnogih, a komemoracija je bila prilika da se svi prisete trenutaka koje je proveo na terenu i uticaja koji je imao na mlade fudbalere.
S obzirom na težinu trenutka, mnogi prisutni su izrazili saučešće i podršku porodici, naglašavajući koliko je Milovanović bio voljen i poštovan u fudbalskoj zajednici. Danas, srpska fudbalska javnost tuguje za njim, ali i slavi njegov život i dostignuća, koja će zauvek ostati urezana u sećanju svih koji su ga poznavali.