Pametni, prilagodljivi gradski rakun mogao bi uskoro da razvije kraću njušku, što je karakteristika kućnih ljubimaca i drugih pripitomljenih životinja. Biolozi veruju da su možda svedoci ranih faza pripitomljavanja ove vrste. Rafela Leš, docentkinja na Univerzitetu Arkanzasa, došla je do ove hipoteze nakon što je primetila urbane rakune koji se ne plaše ljudi i slobodno pretražuju smeće.
Leš je istakla da je to bio trenutak kada je počela da se pita da li urbani rakuni pokazuju znake pripitomljavanja, slično kao što su vukovi, koji su se pre 30.000 godina počeli motati oko ljudi u potrazi za hranom. Smeće, kao izvor hrane, igra ključnu ulogu u ovom procesu, jer životinje koje se ne ponašaju agresivno prema ljudima imaju veće šanse za preživljavanje.
Kako bi proverila ovu ideju, Leš i njen tim istražili su fizičke karakteristike rakuna u urbanim i ruralnim sredinama. U studiji su koristili više od 19.000 fotografija rakuna prikupljenih preko platforme iNaturalist. Istraživači su primetili da su njuške urbanih rakuna u proseku 3,6 posto kraće od onih u ruralnim područjima. Iako se to može činiti malim procentom, Leš smatra da to može biti signal da su rakuni na putu ka domestikaciji.
Prirodnjak Čarls Darvin primetio je još u 19. veku da pripitomljene životinje dele određene fizičke osobine koje se ne javljaju kod njihovih divljih rođaka. Ove osobine uključuju kraće njuške, manji broj zuba i karakteristike poput klempavih ušiju ili uvijenih repova. Lešova studija sugeriše da bi rakuni mogli biti sledeća vrsta koja prolazi kroz ovaj proces.
Međutim, neki stručnjaci, kao što je zooarheološkinja Ketrin Grosman, upozoravaju da bi kraća njuška mogla biti rezultat nečega drugog, a ne neophodno pripitomljavanja. Rakuni su društvene životinje, ali nemaju jasnu društvenu strukturu kao što je to slučaj kod drugih pripitomljenih vrsta.
Uprkos svim ovim neizvesnostima, Leš planira da nastavi istraživanje. Želi da analizira kolekciju lobanja rakuna koja se čuva na univerzitetu i da uporedi ponašanje urbanih i ruralnih rakuna. Njena istraživanja otvaraju vrata razumevanju ovog potencijalnog procesa domestikacije.
Ukoliko se rakuni zaista krenu putem pripitomljavanja, u budućnosti bi mogli razviti i druge karakteristike poput klempavih ušiju ili belih šara. Leš je uzbuđena zbog mogućnosti da istraži ovu priču dok je još u njenim ranim fazama i da stvori zapis o tome kako je sve počelo. Na kraju, iako se ne može putovati kroz vreme, ova istraživanja mogu pružiti uvid u to kako se životinje prilagođavaju ljudskom prisustvu.
