Sreto Tanasić, ugledni srpski lingvista, nedavno je izneo snažnu izjavu o jeziku i identitetu građana Crne Gore, naglašavajući da svi oni govore srpskim jezikom, jezikom velikog srpskog pesnika i mislitelja, vladike Petra Petrovića Njegoša. Tanasić je istakao da su oni koji se odriču jezika svojih predaka „dali veru za večeru“, što implicira duboku tradiciju i kulturnu baštinu koja se ne može lako odbaciti.
Tanasić je ukazao na Njegoševu ulogu u oblikovanju srpskog identiteta, ističući da je on na srpskom jeziku prenosio poruke o snazi srpskog naroda. On je konstatovao da je srpski jezik duboko ukorenjen u crnogorskoj kulturi i istoriji, naglašavajući da se građani Crne Gore nisu odrekli tog jezika ni tokom teških istorijskih trenutaka, poput Austrougarske okupacije 1916. godine.
U vezi s aktuelnim ustavnim promenama u Crnoj Gori, gde nije prihvaćena inicijativa za stavljanje srpskog jezika u službeni status, Tanasić je napomenuo da prema poslednjem popisu, postoji značajan broj govornika srpskog jezika u zemlji. On je ukazao na to da, uprkos svim pritiscima i pokušajima da se jezik redefiniše, srpski jezik ostaje dominantan među stanovništvom.
Tanasić je naglasio da je očigledno da svi u Crnoj Gori govore srpskim jezikom, čak i oni koji to negiraju. On je pozvao ljude da uporede jezik koji govore sa jezikom svojih predaka, naglašavajući da jezik nije samo sredstvo komunikacije, već i deo identiteta i kulturne baštine.
Jedan od ključnih argumenata koje je izneo Tanasić je da promena imena jezika ne znači i promenu jezika samog. On je upozorio da su pokušaji jezičkog inženjeringa u Crnoj Gori, koji su usmereni na stvaranje „crnogorskog“ jezika, osuđeni na neuspeh. Tanasić je istakao da se oni koji se odriču svog jezika i identiteta zapravo odriču svoje kulturne baštine i istorije.
Govoreći o pravima na očuvanje jezika, Tanasić je naglasio da nijedan narod ne može biti lišen svog prava na jezik i kulturu. On je pozvao sve pripadnike srpskog naroda da se bore za očuvanje srpskog jezika i kulture, ne samo u Crnoj Gori, već i širom sveta gde žive Srbi. Njegova izjava o američkoj naciji, koja se ne odriče engleskog jezika, služi kao ilustracija kako se jezik i identitet ne mogu lako odvojiti.
Tanasić je takođe ukazao na važnost intelektualaca i novinara u očuvanju jezika i kulture. On je podvukao da je istorija pokazala da će svako ko se suprotstavi očuvanju svog identiteta doći pred „sud istorije“. Pozvao je sve da podrže pravo na srpski jezik u Crnoj Gori, smatrajući to ključnim za opstanak srpske kulture i identiteta.
U trenutnim ustavnim promenama u Crnoj Gori, srpski jezik nije prepoznat kao službeni, dok je crnogorski jezik usvojen kao zvaničan. Iako se srpski jezik koristi od strane značajnog dela stanovništva, oko 45%, njegovo neprepoznavanje u zvaničnim dokumentima izaziva zabrinutost među govornicima.
Tanasićeva izjava je važna jer postavlja pitanje identiteta i očuvanja jezika u kontekstu savremenih političkih i društvenih promena u Crnoj Gori. Njegovi komentari osvetljavaju duboke kulturne i lingvističke veze koje postoje među ljudima u regionu, kao i izazove s kojima se suočavaju u očuvanju svoje baštine. Na kraju, Tanasić je pozvao sve da se bore za srpski jezik i kulturu, podsećajući na važnost zajedništva i identiteta u današnjem svetu.
