Skrivena u zelenilu Košutnjaka, na potezu od Topčiderskog groblja ka Rakovici, nalazi se napuštena kuća koja nosi sa sobom priču o jednom od najpoznatijih likova domaće kinematografije – Biliju Pitonu, kojeg je maestralno tumačio Zoran Radmilović. Ova kuća, koja na prvi pogled može izgledati kao još jedna ruinirana građevina, zapravo je bila mesto gde su snimane neke od ključnih scena kultnog filma „Maratonci trče počasni krug“. U njenim prostorijama se odvijala akcija koja i danas izaziva osmeh i nostalgiju kod ljubitelja filma.
Scenariji i replike iz ovog filma su postali deo svakodnevnog govora, a kuća u kojoj su se odvijale radnje između Bilija Pitona i njegovih sinova ostala je zabeležena kao simbol jedne epohe domaće kinematografije. U ovoj kući Mirko Topalović je pokušavao da osvoji Kristinu, dok su se iza njenih zidova odvijale spletke koje su oblikovale radnju filma. Nažalost, danas je slika potpuno drugačija.
Prolaznici koji naiđu na ovu kuću suočavaju se sa jezivom tišinom, polomljenim prozorima i trulim podovima. Arhaična fasada je oronula, zidovi su obijeni, a kroz razbijena stakla vire tragovi nekadašnjih belih zavesa. Unutrašnjost kuće je prepuštena zubu vremena, a po podu su razbacani papiri, kese i ostaci prošlih dana. Truli podovi škripuću pod svakim korakom, stvarajući nelagodu i osećaj napuštenosti.
Nažalost, ni beskućnici nisu pokazali interes za ovaj prostor, što dodatno govori o stanju u kojem se kuća nalazi. Ako bi neko danas prvi put došao ovde, teško bi mogao da pomisli da je reč o mestu iz jedne od najvećih domaćih komedija, mnogo pre bi pomislio da se nalazi na setu horor filma. Ova atmosfera dodatno se pogoršava činjenicom da se kuća nalazi u neposrednoj blizini groblja, čime se stvara mračna simbolika povezana sa svetom Topalovića i Bilija Pitona.
Nakon snimanja filma, kuća je jedno vreme služila kao centar šumske uprave, ali danas se suočava sa sudbinom zapuštenosti. Ima čak šest suvlasnika, ali nijedan od njih nije pokazao volju da je obnovi ili joj da novu namenu. Dok generacije i dalje gledaju „Maratonce“, citiraju replike i dive se genijalnim ulogama glumačkih bardova, kuća jednog od najupečatljivijih likova polako nestaje iz svesti javnosti.
Bili Piton nije bio samo lik, već simbol jedne ere domaćeg filma, a Zoran Radmilović mu je dao harizmu zbog koje se i danas pamti. Ova kuća nije samo ruina u šumi, ona je spomenik domaćoj kinematografiji. Mesto gde su nastajale scene koje su postale deo kolektivnog sećanja. Danas stoji tiha, oronula i prazna, ali za sve koji znaju njenu priču, ona će zauvek ostati besmrtna.
Iako je sada samo senka nekadašnje slave, ova kuća nosi sa sobom bogatu istoriju i emotivnu težinu koja prevazilazi njenu fizičku prisutnost. Čini se da je sudbina želela da i u stvarnosti ostane verna mračnoj simbolici sveta Topalovića i Bilija Pitona. Kako vreme prolazi, tako i sećanje na ovaj lik i film postaje sve manje prisutno, ali priča o Biliju Pitonu i njegovoj kući ostaje urezana u srcima mnogih.
