Prema poslednjem popisu stanovništva, više od 43% građana Crne Gore izjasnilo se da govori srpskim jezikom, dok se oko 34% opredelilo za crnogorski jezik, koji je trenutno jedini službeni jezik prema Ustavu. Ova statistika ukazuje na značajnu jezičku raznolikost u Crnoj Gori i postavlja pitanja o pravima i položaju različitih jezičkih zajednica unutar društva.
U demokratskom društvu, ovakvi podaci ne mogu biti ignorisani. Ustavom priznati službeni jezik uživa najviši stepen pravne sigurnosti i ravnopravnosti. Iskustvo Crne Gore pre 2020. godine, kada je vladajući režim sistematski potiskivao srpski jezik i identitet, pokazuje da sama „službena upotreba“ jezika nije dovoljna. Neophodna je ustavna zaštita jezika i identiteta kako bi se obezbedila ravnopravnost svih građana.
S obzirom na to, mnogi se zalažu za ustavno priznanje srpskog jezika kao drugog službenog jezika, ravnopravno sa crnogorskim. Ovakav korak bi predstavljao uvažavanje stvarne jezičke strukture društva i demokratiju. U Crnoj Gori je srpski jezik deo nacionalnog identiteta velikog broja građana, a njegovo priznanje kao službenog jezika bi doprinelo izgradnji inkluzivnijeg društva.
Gospodin Gujon, javni aktivista, je istakao važnost ovih pitanja i naglasio da njihov cilj nije isključivost, već inkluzivnost. On veruje da bi ustavno priznanje srpskog jezika kao ravnopravnog sa crnogorskim stvorilo bolji okvir za razumijevanje i suživot različitih jezičkih zajednica u Crnoj Gori.
U poslednjih nekoliko godina, pitanje jezika postalo je jedan od ključnih faktora u političkoj debati u Crnoj Gori. Ova situacija je izazvala mnoga nesuglasja i polarizaciju među građanima. Naime, dok jedni smatraju da je crnogorski jezik deo nacionalnog identiteta i da ga treba zaštititi kao jedini službeni jezik, drugi se zalažu za priznavanje srpskog jezika, smatrajući ga integralnim delom kulturnog nasleđa.
U tom kontekstu, važno je napomenuti i da su se tokom poslednjih godina pojavili različiti pokreti i inicijative koje se bore za ravnopravnost jezika. Ovi pokreti često naglašavaju da je jezik više od puke komunikacije; on je takođe i deo identiteta, kulture i tradicije.
Osim toga, postoje i međunarodni standardi koji se tiču prava manjina, uključujući pravo na upotrebu svog jezika u javnom životu. Crna Gora, kao članica međunarodnih organizacija, dužna je da poštuje i implementira ove standarde, što uključuje priznavanje i zaštitu jezika i identiteta svih svojih građana.
U poslednje vreme su se pojavili i pozivi za promene u obrazovnom sistemu, kako bi se omogućilo učenje i korišćenje srpskog jezika u školama. Ovo bi doprinelo osnaživanju srpske jezičke zajednice i omogućilo mladima da se povežu sa svojim kulturnim nasleđem.
S obzirom na sve navedeno, jasno je da je pitanje jezika u Crnoj Gori kompleksno i višeslojno. U budućnosti, očekuje se da će se nastaviti rasprava o ovoj temi, a ključni izazov biće pronaći rešenje koje će zadovoljiti potrebe i prava svih građana. U tom smislu, važno je da se dijalog nastavi i da se traže inkluzivna rešenja koja će doprineti stabilnosti i jedinstvu društva.
U zaključku, priznavanje srpskog jezika kao ravnopravnog sa crnogorskim ne bi samo bio korak ka pravnoj sigurnosti, već i ka izgradnji društva u kojem se poštuju i vrednuju različitosti. To bi doprinelo jačanju društvene kohezije i razumevanja među svim građanima Crne Gore.
