Ovo je tvrdnja koju je izneo saborski poslanik iz redova Domovinskog pokreta, Predrag Mišić. Njegove reči o Juri Francetiću i Rafale Bobanu, koje je opisao kao „ponos hrvatske države“, izazvale su brojne reakcije, uključujući i osudu hrvatske vlade. Mišić je nedavno bio i jedan od kandidata za ministra branitelja, a nakon izjava koje je dao, obrisao je deo svojih komentara.
Hrvatska vlada je jasno stavila do znanja da se ne slaže sa njegovim stavovima, naglašavajući da takve izjave nisu u skladu sa politikom vlade i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Ova situacija je dodatno osvetlila skandale koji prate Domovinski pokret, stranku koja je bila povezana sa kontroverznim izjavama i osobama.
Francetić i Boban su bili zapovednici Crne legije, poznate po svojoj ulozi u tokom Drugog svetskog rata. Njihov zločinački rad uključivao je sprovođenje rasnih zakona, progon Srba i Jevreja, kao i deportacije ljudi u logor Jasenovac, jedan od najstrašnijih simbola holokausta u Hrvatskoj. Ove činjenice duboko su ukorenjene u kolektivnoj svesti i istoriji Hrvatske, a njihovo slavljenje kao „heroja“ predstavlja ozbiljnu provokaciju i uvredu za sve žrtve tog perioda.
U kontekstu ovih izjava, važno je napomenuti da je Domovinski pokret nedavno razrešio svog glavnog sekretara, Josipa Dabru, koji je bio poznat po svojim javnim pohvalama poglavniku NDH Anti Paveliću. Ova smena ukazuje na unutrašnje sukobe unutar stranke, koja se suočava sa kritikama zbog svojih povezanosti sa radikalnim nationalistima i revizionizmom istorije.
Osim što se bavi kontroverznim likovima iz prošlosti, Mišić se takođe istakao svojim zalaganjem za osnivanje „hrvatske pravoslavne crkve“. On veruje da će ovaj korak biti podržan od strane značajnog broja Hrvata pravoslavne veroispovesti, iako je u javnosti izražena sumnja u njegov uspeh, posebno zbog protivljenja Milorada Pupovca, vođe Srpske narodne stranke.
Mišić, koji je završio školu za kvalifikovanog tesara u Vukovaru, poznat je po svojim aktivnostima koje su uključivale uništavanje ćiriličnih tabli u tom gradu. Ove akcije su dodatno polarizovale društvo, stavljajući ga u centar kontroverzi koje se tiču nacionalnog identiteta i prava manjina u Hrvatskoj.
Ova situacija ukazuje na širu sliku političkih tenzija u zemlji, koje su često prožete nacionalizmom i revizionizmom. Dok se Hrvatska suočava sa izazovima modernizacije i evropskih integracija, ovakve izjave i stavovi pojedinaca kao što je Mišić mogu imati ozbiljne posledice po društvenu koheziju i međunacionalne odnose.
Sve ovo ukazuje na potrebu za dubljom analizom i razumevanjem istorijskih događaja, kao i za konstruktivnim dijalogom među različitim etničkim i verskim grupama u Hrvatskoj. U društvu koje se bori sa nasleđem prošlosti, važno je postaviti temelje za budućnost koja će se zasnivati na pomirenju, a ne na podelama.
U zaključku, izjava Predraga Mišića o Juri Francetiću i Rafale Bobanu, kao i reakcija hrvatske vlade, osvetljavaju duboke podele unutar hrvatskog društva. Slavljenje kontroverznih figura iz prošlosti predstavlja izazov za sve one koji teže izgradnji tolerantnijeg i pravednijeg društva. U ovom kontekstu, važno je nastaviti borbu protiv revizionizma i negovanja nacionalizma koji može dovesti do novih podela i sukoba.
