Više od četiri veka, Merkatorova projekcija dominira načinom na koji vidimo svet. Ova projekcija, koja datira iz 16. veka, prvobitno je razvijena za pomorsku navigaciju, ali je postala toliko rasprostranjena da je viđamo svuda, od učionica do interneta. Ipak, ona je poznata po svom problemu – ne prikazuje verno stvarne površine kontinenata. Na primer, Grenland izgleda gotovo veličine Afrike, iako je afrički kontinent zapravo 14 puta veći.
Zbog ovih deformacija, Ujedinjene nacije su podržale novu projekciju pod nazivom „Equal Earth“ ili „Ravnopravna Zemlja“, koja pruža ravnopravniji prikaz površina kontinenata i država. Ovaj predlog dobio je podršku od 164 države, dok su Sjedinjene Američke Države bile jedine koje su glasale protiv, a šest zemalja, uključujući Srbiju, uzdržalo se, jer je Kosovo na novoj mapi prikazano kao posebna država.
Nova projekcija nije obavezujuća, ali se preporučuje za određene namene. Njeno usvajanje otvara širu diskusiju o tome kako način na koji je svet nacrtan utiče na našu percepciju. Profesor Aleksandar Valjarević sa Geografskog fakulteta naglašava da nijedna projekcija ne može savršeno prikazati sve delove Zemlje, ali smatra da je nova mapa ravnopravnija. Valjarević dodaje da Merkatorova projekcija ima svoje mesto, posebno u navigaciji, ali da „Equal Earth“ pruža realniji prikaz kontinenata, naročito Afrike.
Međutim, nijedna mapa ne može biti potpuno tačna, jer se površina sferne Zemlje prenosi na ravne karte, što dovodi do neizbežnih deformacija. Kartografi se suočavaju sa dilemom šta da prikažu najpreciznije – površinu, oblik, udaljenost ili pravac, a sve to istovremeno nije moguće. „Equal Earth“ daje prioritet očuvanju relativnih površina kopnenih masa, dok je Merkatorova projekcija dizajnirana sa potpuno drugačijim ciljem.
Merkatorova projekcija, koju je razvija Gerardus Merkator 1569. godine, nudi prednost u navigaciji, jer pravolinijske rute odgovaraju konstantnom pravcu kompasa. Međutim, njena slabost postaje očigledna kada se koristi za poređenje površina. Deformacije postaju veće kako se udaljavamo od ekvatora, što dovodi do pogrešne percepcije veličine teritorija kao što su Grenland i drugi regioni na visokim geografskim širinama.
Ova tema nije samo matematička zanimljivost; način na koji se određeni delovi sveta prikazuju može uticati na njihovu percepciju i značaj u očima javnosti. Kritičari ističu da mape imaju dubok politički aspekt, jer granice i nazivi teritorija često odražavaju politička pitanja. Na primer, Foklandska ostrva su predstavljena različito na kartama Argentine i Velike Britanije, što pokazuje kako politika oblikuje kartografiju.
Sjedinjene Američke Države su se protivile novoj mapi iz više razloga, uključujući to što Equal Earth prikazuje SAD kao manje nego što su prikazane na Merkatorovoj projekciji. Takođe, postoji i politički interes SAD prema Grenlandu, što dodatno komplikuje situaciju.
Iako „Equal Earth“ predstavlja korak ka ravnopravnijem prikazu sveta, profesor Valjarević ne očekuje da će ozbiljno promeniti nacionalne kartografske sisteme. Svaka država će i dalje donositi odluke o tome kako prikazuje svoju teritoriju, prema sopstvenim interesima i zakonima.
