Istraživanje australijskog Instituta za medicinska istraživanja QIMR Berghofer otkrilo je značajne razlike u genetskim varijantama povezanim sa depresijom između muškaraca i žena. U ovom istraživanju utvrđeno je da žene imaju 16 genetskih varijanti povezane sa depresijom, dok muškarci imaju samo osam. Ovi nalazi sugeriraju da su žene podložnije genetskom riziku od depresije, što može biti rezultat varijanti koje su specifične za žene. Ova studija, objavljena u časopisu Nature Communications, naglašava potrebu za daljim istraživanjima koja bi osvetlila razlike u manifestaciji depresije između polova.
Britani Mičel, istraživač u laboratoriji za genetsku epidemiologiju QIMR Berghofer, istakla je da je poznato da žene dvostruko češće pate od depresije tokom svog života u poređenju sa muškarcima. Ona je dodala da depresija može imati različite simptome i oblike kod različitih osoba, što do sada nije bilo dovoljno istraženo, posebno kada je u pitanju uloga genetike. Njena izjava ukazuje na kompleksnost ovog mentalnog stanja i na važnost razumevanja kako genetika može uticati na njegovu pojavu.
Istraživači su analizirali DNK uzorke žena i muškaraca iz različitih zemalja, uključujući Australiju, Holandiju, Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju. Prikupljeni podaci su otkrili da je broj žena koje pate od depresije gotovo dvostruko veći od broja muškaraca, što dodatno naglašava potrebu za fokusiranjem na specifične genetske predispozicije koje doprinose ovom poremećaju.
Istraživači su uočili da su mnoge genetske varijante koje su identifikovali zajedničke za oba pola, ali su žene i dalje u većem riziku zbog dodatnih varijanti koje su specifične za njih. Ovo istraživanje može imati značajne implikacije za razvoj budućih terapija i strategija za prevenciju depresije, jer razumevanje genetskih faktora može pomoći u identifikaciji osoba koje su u većem riziku i pružanju pravovremene pomoći.
S obzirom na sve veću prevalenciju depresije u savremenom društvu, ovi nalazi su od posebnog značaja, jer mogu pomoći u oblikovanju boljih zdravstvenih politika i pristupa mentalnom zdravlju koji su prilagođeni potrebama različitih populacija. Kako se istraživanja nastavljaju, važno je da se usmere na dalju analizu genetskih i drugih faktora koji doprinose razvoju depresije, kako kod žena, tako i kod muškaraca.
U zaključku, ovo istraživanje donosi nove uvide u genetsku osnovu depresije i naglašava značaj daljih istraživanja koja će omogućiti bolje razumevanje ovog kompleksnog mentalnog poremećaja. Razumevanje razlika između polova u kontekstu genetike može otvoriti vrata novim pristupima u prevenciji i lečenju depresije, čime bi se moglo značajno poboljšati mentalno zdravlje u društvu.
