U Kikindi u toku 45. Internacionalni vajarski simpozijum „Terra“ (FOTO)

Marija Đorđević avatar

Kikinda je mesto poznato po svojim jedinstvenim skulpturama velikog formata koje se izrađuju od pečene zemlje. Ova umetnička dela nastaju u ateljeu Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Terra“, smeštenom u nekadašnjem fabričkom pogonu za pečenje crepa. Svake godine, tokom jula, Kikinda postaje domaćin Internacionalnog vajarskog simpozijuma „Terra“, koji traje već 45 godina. Ovaj simpozijum okuplja umetnike iz celog sveta koji dolaze da kreiraju skulpture od gline.

U dvorištu ateljea, posetioci mogu da vide impresivnu kolekciju velikih skulptura koje su nastale tokom prethodnih godina. U unutrašnjosti ateljea oseća se miris mokre gline dok vajari stvaraju umetnička dela koja se najpre suše, a zatim se peku. Proces pečenja traje nekoliko dana, a skulpture se često izlažu javnosti tek nakon godinu dana.

Jedan od ključnih principa simpozijuma je da svaki umetnik može učestvovati samo jednom, što doprinosi ekskluzivnosti ovog događaja. Ove godine, učesnici su iz različitih zemalja, uključujući Severnu Makedoniju, Francusku, Austriju i Srbiju. Umetnici ističu da atelje pruža jedinstvenu inspiraciju i izvanredne uslove za rad, što je retkost u svetu.

Francuska vajarka Rafael Sabatije, koja prvi put učestvuje na simpozijumu, naglašava da je iskustvo izuzetno. Ona radi na monumentalnoj skulpturi konja i ističe da je uslovima rada veoma zadovoljna. Njene koleginice, Beate Gatčelhofer iz Austrije, takođe uživa u radu i napominje da ima neograničene količine gline, što joj omogućava da eksperimentiše sa različitim oblicima.

Profesor Branko Milanović, vajar i profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju, ukazuje na važnost zajedništva među umetnicima na simpozijumu. On smatra da su ljudi s kojima se radi najvažniji aspekt simpozijuma, jer omogućavaju buduću saradnju i stvaranje zajedničkih projekata.

Igor Smiljanić, docent na katedri za vajarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, daje detaljan opis procesa izrade skulptura. On objašnjava da se skulpture prave metodom „dan na dan“, gde se postepeno gradi od baze. Ova metoda omogućava umetnicima da postignu visoke skulpture, koje mogu dostići visinu do 2,5 metara. Specifičnost kikindske gline je i pojava bele patine na površini skulptura, koja nastaje zbog soli u glini.

Nakon završetka simpozijuma, skulpture se ostavljaju da se suše nekoliko meseci. Proces pečenja je takođe složen, počinje zagrevanjem skulpture do 100 stepeni, a zatim se peče na visokim temperaturama od 960-970 stepeni. Ovaj proces traje oko tri dana, uključujući i vreme hlađenja.

Ove godine, 45. simpozijum „Terra“ beleži veliki uspeh, a umetnici su zadovoljni uslovima rada. Sanja Radusin Smiljanić, v.d. direktora „Terre“, ističe da je „Terra“ najveća kolekcija savremene skulpture od terakote velikog formata na svetu, koja obuhvata oko 1.200 skulptura. Do sada je u okviru simpozijuma radilo 281 umetnik, a obaveza učesnika je da naprave jednu veliku i dve male skulpture.

Veći deo skulptura iz kolekcije nalazi se na otvorenom, ispred ateljea, dok je manji deo, oko 300 odabranih dela, smešten u Muzeju „Terra“. Ovaj muzej se nalazi na drugom kraju Kikinde i doprinosi popularizaciji umetnosti i tradicije izrade skulptura od gline.

Kikinda se tako potvrđuje kao važno mesto na svetskoj kulturnoj mapi, gde se spoji tradicija i savremena umetnost, stvarajući jedinstvenu atmosferu za umetnike i posetioce.

Marija Đorđević avatar